Nalazi se u Izvarici podno brda sa desne strane, na putu Izvarica SuviDo
sam Izvor
Nastavak sledi … Tekst DragiÅ¡a Bogdanović
StruÄnjaci iz biologije tvrde, da je flora u IzvariÄkom vrelu retka i jedinstvena.
Samo vrelo nije zvaniÄno ispitano. Nikada nije presuÅ¡ilo, bujiÄno je, voda se muti posle velikih kiÅ¡a, ili u proleće, kad se otapa sneg. Njegova otoka Äini IzvariÄku reku, koja prolazi kroz naselje Izvaricu, i uliva se kod izvariÄkog mosta u Mlavu, kao njena leva pritoka.
Naselje Izvarica
Izvarica, naselje u opÅ¡tini Žagubica, leži na severnim padinama planine Beljanice, na levoj obali reke Mlave, desetak kilometara nizvodno od Vrela Mlave, na ulasku u Ribarsku klisuru. Srpsko selo sa 270. stanovnika, od toga Äetrdesetak živi i radi u inostranstvu, po drugim mestima u Srbiji, ili zavrÅ¡ava Å¡kole u većim gradovima, sa verovatnoćom da tamo trajno ostanu. U Izvarici postoji osnovna Å¡kola do Äetiri razreda, ukupno osmoro dece ,seoski vodovod, koji u suÅ¡nom periodu nema dovljno kapaciteta, fiksnu telefonoju i kablovsku televiziju, i neÅ¡to malo asfaltnog puta do osnovne Å¡kole, ako ne raÄunamo glavnu ulicu u naselju kojom prolazi asfaltni put, poÄev od susednog naselja Suvi Do, do regionalnog puta koji vodi za Petrovac na Mlavi. Osim Žagubice i Krepoljina kao naselja, kroz koja prolazi regionalni put Bor – Petrovac na Mlavi, Izvarica je najbliže naselje ovoj saobraćajnici , oko Å¡eststotina metara, za razliku od drugih naselja u opÅ¡tini Žagubica, koja su mnogo udaljenija. U naselju postoje dve prodavnice, mesna kancelarija u kojoj radi matiÄar-radnik opÅ¡tinske uprave, travnati stadion za male sportove, stadion za veliki fudbal koji je zajedniÄki sa meÅ¡tanima sela Ribare , Dom kulture (koji mahom služi za obredne veÄere umrlih).
Izvarica između legende i istine,
Selo koje nestaje, koje krije svoju neistraženu proÅ¡lost u grobljima, zatrpanim temeljima bivÅ¡ih kuća, sruÅ¡enim zvonikom u Å¡kolskom dvoriÅ¡tu, toponimima,legendama, već zaboravljenim priÄama starijih, obiÄajima i narodnim rukotvorinama koje su služile kao odevni predmeti, pribori za ishranu, kulinarski specijaliteti, alati za rad i sliÄno.
Poreklo IzvariÄana datira mnogo vekova unazad, mada su pisani tragovi veoma malo i nepouzdani, jer su raznorazni osvajaÄi uniÅ¡tavali dokaze o postojanju. Ima pisanih tragova kod (Konstantina JireÄeka u „Istoriji Srba“, kod naslednika ÄŒarnojevića i Nenadovića, Cvijića, u arhivama Turske, Bugarske i bivÅ¡e Austrougarske monarhije, u arhivama grada Požarevca, Smadereva i Beograda, u mnogim neistraženim crkvenim dokumentima, i mnogim drugim piscima koji su samo dotakli temu o Izvarici. Stavljanjem na jednu analitiÄku ravan, sve Å¡to je zapisano o Izvarici, priÄe starijih koje su prenoÅ¡ene s kolena na koleno, neistražene arheoloÅ¡ke lokalitete, toponime u seoskom ataru, legende i drugo, može da se stvori mozaik korena,trajanja i postojanja IzvariÄana.
Vojni pohodi braće, Kraljeva Milutina i Dragutina krajem XIII veka, na sever niz Moravu, doveli su ih u StiÅ¡ku ravnicu , u BraniÄevo, tadaÅ¡nji grad braće Drmana i Kudelina, koji su do tada bili vazali bugarskog velikaÅ¡a (?) iz Vidina. Pod jakim vojnim pritiskom, braća Drman i Kudelin, povuku se u svoje utvrÄ‘enje, grad Ždrelo, na ulazu u GornjaÄku klisuru, gde se i sad vide tragovi zidina, na vrhu stene iznad regionalnog puta Petrovac na Mlavi-Bor, preko Žagubice, taÄnije na administrativnoj granici opÅ¡tine Petrovac na Mlavi i Žagubice. Sve veći pritisak jaÄe vojne sile braće Kraljeva Milutina i Dragutina, naterao je braću Drmana i Kudelina da se povuku sa svojom svitom uzvodno uz reku Mlavu, dublje u Homoljsku nedoÄ‘iju. Kudelin se stacionirao na ušću OsaniÄke reke u Mlavu, na mestu zvanom „Šupljaja“, gde je podigao naselje i samovoljno se proglasio knezom. Danas, na tom mestu pored reke Mlave, postoji „Knežev kamen“, a uzvodno poÄinje naselje Ribare. Drman roÄ‘eni brat Kudelinov, nastavlja put uzvodno uz reku Mlavu i naseljava teritoriju danaÅ¡njeg sela
Izvarica, taÄnije na mestu koje se zove „Stara Izvarica“, na mestu okruženom mnogobrojnim izvorima („Bele vode“, „Četiri vode“, „Obzenica“, „Bigrenac“, „Klanjac“ i joÅ¡ mnogo drugih bezimenih izvora u okruženju), a postoji neistražen arheoloÅ¡ki lokalitet (groblja) kao dokaz na pomenutom potesu i na potesu „Glogovo“. I danas se padine od „Stare Izvarice“ i „Glogova“ prema postojećem naselju Izvarica, nazivaju „Drma“. InaÄe, prvobitno naselje na pomenutom lokalitetu ranije je nosilo naziv „ Izvorica“ (zbog mnogobrojnih izvora oko sebe), kako su ga i Turci ucrtali u svoje karte, i upisali u knjigu poreza „ BraniÄevski tefter“ (od 1467. godine). Pod Austrougarskom okupacijom, princ Eugen Savojski je crtao karte novookupiranih teritorija, tako da se od tog vremena u austrougarskim kartama naselje zove Izvarica, Å¡to je do danaÅ¡njih dana zadržalo takvo ime. Iz Å¡ale, zlobe ili neÄeg drugog, podmetnuta je priÄa , da je Izvarica dobila ime po tome , Å¡to je izdala Kneza Lazara na Kosovu . Naprotiv, legenda kaže da je Kneginja Milica u znak zahvalnosti (zbog odanosti) prema precima sadaÅ¡njih naselja Ribare, Izvarica i Osanica sagradila crkvu na mestu zvanom „Šupljaja“, na ušću OsaniÄke reke u reku Mlavu, inaÄe ova naselja su vekovima unazad pripadala ovoj parohiji, odnosno ovom duhovnom domu.
StruÄnjaci iz biologije tvrde, da je flora u IzvariÄkom vrelu retka i jedinstvena.
Samo vrelo nije zvaniÄno ispitano. Nikada nije presuÅ¡ilo, bujiÄno je, voda se muti posle velikih kiÅ¡a, ili u proleće, kad se otapa sneg. Njegova otoka Äini IzvariÄku reku, koja prolazi kroz naselje Izvaricu, i uliva se kod izvariÄkog mosta u Mlavu, kao njena leva pritoka.